prof. dr. sc. Marijan Šunjić

Rođen je 5. travnja 1940. u Zagrebu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji 1958, a diplomirao fiziku na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu 1963. Godine 1966. obranio je magisterij iz teorijske fizike čvrstog stanja na PMF-u, a 1970. doktorat također iz teorijske fizike čvrstog stanja na Imperial College of Science and Technology, University of London.

U razdoblju od 1963. do 1978. radio je na Institutu “Ruđer Bošković“. Za izvanrednog profesora na PMF-u izabran je 1978., a za redovitog 1978. godine. Od 1970. predaje, a od 1983. do 1989. je voditelj područja Fizika na postdiplomskom studiju Sveučilišta u Zagrebu.

U razdoblju od 1972. do 1975. bio je konzultant u International Centre for Theoretical Physics u Trstu, od 1975. do 1977. “NORDITA visiting professor” na Chalmers University of Technology, Göteborg, od 1977. do 1978. gost profesor na Institüt für Theoretische Physik, Universität Hamburg, 1978./79. gost profesor na Advanced School of Physics u Trstu, 1982. gost profesor na University of Pennsylvania, a od 1982. do 1990. “visiting scientist” na Fritz-Haber-Institut der Max-Planck-Gessellschaft, Berlin.

U razdoblju od 1988. do 1991. bio je predsjednik Odbora za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom 1990. i 1991. obnašao je dužnost zamjenika ministra i pomoćnika za međunarodnu suradnju u Ministarstvu znanosti, tehnologije i informatike RH, a u isto vrijeme je bio v.d. direktora Republičkog zavoda za međunarodnu znanstvenu i tehničku suradnju. Rektor Sveučilišta u Zagrebu bio je od 1991. do 1998. U razdoblju 1991-1993. bio je predsjednik Zajednice hrvatskih sveučilišta, a 1993. – 1996. predsjednik Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske. Od 1991. god. član je Stalnog komiteta Europske rektorske konferencije (CRE). Godine 1994. postao je predsjednikom Stalnog komiteta, a od 1995. do 1998. god. predsjednik Rektorske konferencije podunavskih zemalja. Od 1998. do 2000. godine bio je izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Područje njegova znanstvenog rada je teorijska fizika čvrstog stanja, posebno fizika površina. Bavio se je mnogočestičnim učincima u spektroskopiji čvrstog stanja, fotoemisijom, elektronskom spektroskopijom te dinamikom površinskih procesa. Bio je istraživač i nositelj na više međunarodnih istraživačkih projekata, te organizirao brojne znanstvene konferencije. Do danas je objavio jedan udžbenik i preko stotinu znanstvenih radova, od kojih su najvažniji u časopisima Physical Review Letters, Physical Review i Solid State Communications, a najpoznatiji (S. Doniach and M. Šunjić J. Phys. C3, 285-291 (1970)) citiran je dosada preko 1700 puta.